Kava koju popijemo tek kada se ohladi, poruka na koju odgovaramo dok ručamo i večer u kojoj još samo treba pripremiti sve za sutra. U takvom danu vrijeme za sebe lako postane nešto što ćemo pronaći poslije. Kada završimo posao, pospremimo kuću, riješimo obiteljske obaveze i odgovorimo svima koji nešto trebaju.
Problem je što taj trenutak često ne dođe. Uvijek se pojavi još jedna sitnica, a predah se pomiče do odlaska u krevet. Koliko nam onda vremena za sebe zapravo treba da bismo se osjećali dobro i lakše nosili sa svakodnevicom?
Ne postoji znanstveno utvrđena minutaža koja vrijedi za sve. Potreba za odmorom ovisi o zahtjevnosti dana, količini sna, opterećenju i tome kako provodimo slobodne trenutke.
Istraživanja ipak pokazuju da i kratke stanke mogu biti korisne, premda nisu dovoljne za svaki oblik umora.

I nekoliko minuta može pomoći
U istraživanjima radnog opterećenja često se spominju mikrostanke, odnosno prekidi aktivnosti koji traju do deset minuta. Meta-analiza objavljena u časopisu PLOS ONE pokazala je da takvi predasi imaju male, ali značajne pozitivne učinke na osjećaj energije i smanjenje umora.
To ipak ne znači da ćemo nakon pet minuta odmora automatski biti koncentriraniji ili učinkovitiji. Ukupan učinak na radnu uspješnost nije bio statistički značajan, a nakon izrazito zahtjevnih mentalnih zadataka za oporavak može trebati dulji odmor. Drugim riječima, kratka pauza može pomoći, ali ne može uvijek nadoknaditi sate iscrpljivanja.
U svakodnevici to može biti nekoliko minuta na balkonu, kratka šetnja između obaveza ili kava uz koju ne pokušavamo istodobno završiti još tri stvari. Takvi trenuci možda djeluju premalo da bismo ih uopće nazvali vremenom za sebe. Ipak, ne moramo imati slobodno poslijepodne da bismo napravili mjesta za predah.
Kao praktičan početak možemo pokušati sačuvati deset do petnaest minuta dnevno za nešto što sami biramo, uz kratke stanke tijekom dana. To je prijedlog za stvaranje navike, a ne medicinski propisana doza odmora. Nekome će taj prostor biti dragocjen početak, dok će drugome trebati mnogo više vremena i promjena rasporeda.

Vrijeme za sebe ne mora izgledati kao na Instagramu
Ne mora uključivati jutarnju meditaciju, trening, dnevnik zahvalnosti i savršeno pripremljen doručak. Ako nam sve to postane još jedan zadatak koji moramo obaviti, lako ćemo izgubiti ono zbog čega smo predah uopće poželjeli.
Nekome odgovara tišina, nekome glazba, čitanje ili rad u vrtu. Netko se odmori u šetnji nasamo, a netko uz razgovor s prijateljicom. Vrijeme za sebe ne mora značiti samoću: možemo ga shvatiti kao dio dana u kojem imamo više slobode odlučiti što nam odgovara.
Američki Nacionalni institut za mentalno zdravlje preporučuje redovito odvajanje vremena za opuštajuće aktivnosti, ali i postavljanje prioriteta te prepoznavanje onoga što može pričekati. To je važan dio priče o odmoru. Ponekad prostor za sebe nećemo pronaći boljom organizacijom svih postojećih obaveza, nego odlukom da neke od njih odgodimo, podijelimo ili odbijemo.
Korisno je obratiti pozornost i na to kako se osjećamo nakon odabrane aktivnosti. Je li nam bilo ugodno? Jesmo li nakratko prestali razmišljati o poslu? Želimo li takav predah ponoviti? Ne mora svaki slobodan trenutak donijeti veliko olakšanje, ali možemo postupno prepoznati što nam najviše odgovara.
Pritom vrijeme za sebe ne bi trebalo redovito uzimati od sna. Ostajanje budnima do kasno može djelovati kao jedini način da napokon imamo svoj mir, no san je također temelj brige o mentalnom i fizičkom zdravlju.
Ako nam svakoga dana nedostaje vremena i za najosnovniji odmor, vrijedi pogledati širu sliku: koliko toga nosimo i tko nam može pomoći. Deset mirnih minuta može biti vrijedno, ali ne treba od njih očekivati da poprave raspored u kojem smo stalno na posljednjem mjestu.
Za početak možemo u kalendar upisati jednu malu, sasvim običnu stvar kojoj se veselimo. Šetnju bez žurbe, nekoliko stranica knjige ili kavu dok je još topla. I ostaviti taj dogovor sa sobom na rasporedu čak i kada sve ostalo još nije završeno.
Foto: Pexel