Posljednje zbogom u četvrtak 14. ožujka neprežaljenom su umjetniku gastronomije Andreju Barbieriju na zagrebačkom Mirogoju došli dati mnogi njegovi štovatelji. Sama će sahrana biti u Makarskoj, odakle i dolaze Barbijerijevi.
Mnogo se ovih dana nakon kobnog 9. ožujka o Andreju Barbieriju reklo i napisalo. Mnogo je bilo lijepih misli, potpuno zasluženih jer Barbieri je išao ne samo u red specifičnih umjetnika gastronomije, on je prije i iznad svega bio – divan, nesebični čovjek. Iako su mu talent i nesmiljeni rad priskrbili čast da ga se s razlogom smatra jednim od najznačajnijih hrvatskih chefova svih vremena, naprosto je nevjerojatno koliko je istodobno bio socijalno predan, koliko je čeznuo za time da njegova jela budu dostupna svima. Nesebično se davao u promociji hrvatskih gastronomskih posebitosti, učinio je nevjerojatne pomake u promociji Hrvatske. Njezinih ljudi, prirode, turizma, rada hrvatskog čovjeka. Mnogo je i često i sam gostovao u globalno značajnim gastronomskim hramovima, baš kao što je, ponajviše u Volosko i Opatiju, dovodio najznačajnija imena iz svijeta kojem je i sam pripadao.
Sad, kad se polako suživljavamo s bolnom činjenicom da je s ovog svijeta nepovratno otišao, želja je samo jedna: da njegov neumrli pogled na gastronomiju ostane živ. Istinski živ, ne samo u sjećanjima onih koji su ikad došli u kontakt s njegovom kuhinjom. Da ostane živ i na jednoj institucionalnoj sceni i razini. Pozivamo stoga ključne ljude hrvatskih institucija u čijem “portfelju” stanuje i gastronomija, a to su svakako ministar turizma Gari Cappelli i direktor Hrvatske turističke zajednice Kristijan Staničić, da čim prije pokrenu zakladu koja će nositi naziv “Andrej Barbieri” te će se naslanjati na njegova promišljanja o čitavom hrvatskom gastronimskom ciklusu – od namirnica što dolaze iz hrvatskog podneblja te se putem školovanog i njegovanog gastronomskog umijeća ugrađuju u znanja najtalentiranijih hrvatskih kuhara. I dakako na kraju u unikatna jela, spoj tradicije i modernizma. S obzirom da je velika Andrejeva duša najveći dio svog rada provela na opatijskom području, logičan odabir sjedišta zaklade bila bi upravo Opatija, svakako tu dolazi u obzir i Fakultet za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu iz Ike.
Na žalost Andreja više nema među nama. No, ostavio nam je preveliki kapital da bismo ga tek tako gurnuli u sjećanje i vadili za prigodne obljetnice. Andrej je i zbog svog neumornog rada otišao prije vremena. Zaklada će pak njegovo trajanje zaustaviti za mnoge generacije, omogućit će najbolja znanja istinskim talentima i provesti u djelo ono što je Andrej započeo – uvrštenje hrvatske gastronomije na najznačajnije karte svijeta.
