U Voloskom, po nama najljepšem ribarskom mjestu na cijelome svijetu, snimali smo intervju sa Josipom Oriškovićem. On je jedan od rijetkih hrvatskih sommeliera koji se može pohvaliti kako je postao vlasnik ASI diplome. Njegov dugogodišnji rad, trud, edukacija i marljivo učenje, kao da u posljednje vrijeme dobivaju pažnju koju je ovaj profesionalac zapravo zaslužio već davnih godina. No, možda je ovo zapravo i najzreliji trenutak. Iako još uvijek sramežljivo prihvaća titulu vrhunskog sommeliera, vjerujemo kako je i to vještina koju će Josip u budućnost svladati.
Rodom iz Kutine, otkriva nam kako je već od najranijeg djetinjstva postao zaljubljenik u grožđe, što zapravo i ne čudi s obzirom na to da je vikende kao dječak provodio s ocem u vinogradu. S osmijehom nam otkriva kako Škrlet može prepoznati na prvu u bilo koje doba dana i noći, naime mirisi i arome Škrleta i Frankovke prva su njegova ljubav iz djetinjstva.
Okićen znanjem, siguran u sebe i svoje mogućnosti, Josip nam je otkrio što ga godinama motivira da ide naprijed, čime se trenutno bavi i naravno gdje se vidi u budućnosti.
Zašto vino?
Dolaskom u Opatiju na fakultet 1996. godine, počeo sam upoznavati nove sorte i pratiti novi val vinara. Sjećam se bilo je to vrijeme 2000. godine, naše malvazije su postajale sve ozbiljnije, drugačije se marketinški pristupalo našim vinima, Krk se počeo pokretati, aktivirao se naš krajnji istok i ja sam počeo automatski pratiti tu scenu. Naravno, u to vrijeme nije bilo sve tako dostupno kao danas, osobito kada je riječ o internetu. U to vrijeme kada si morao istraživati kao da smo puno više cijenili kada bi nakon cijelog truda dolazili do potrebnih informacija. Danas kada postoji prava blagodat, kada preko nterneta možete doći do svih vama potrebnih informacija, vrlo je važno to naučiti cijeniti, a ne ulijeniti se. Ja sam to prihvatio objeručke i svaki dan gotovo 2 do 3 sata provodim u istraživanju i učenju novih stvari.
Prvih 10 predivnih godina provodim u jednom hotelu sa 5 zvijezdica gdje je naglasak bio na timu, a ne pojedincu, te pomalo samozatajno cijelo vrijeme uz posao vrijedno učim i radim na sebi kao sommelieru.
Ove godine si položio za ASI diploma, kako to da si se odlučio za jedan tako zahtjevan iskorak?
To je uistinu jedan kompleksan ispit. Rekao bi kako su u ispitu objedinjena sva sommelierska znanja i vještine na jednom mjestu. Ja sam godinama vrijedno učio i radio i na kraju sam shvatio da svo to stečeno znanje zapravo nisam imao prilike nigdje testirati, a gdje ćeš se bolje testirati nego na ispitu. Zapravo, meni je ta ASI diploma došla kao neka nagrada za dugogodišnji rad i trud.
Neka dobra anegdota s ispita?
Spremaš se na sve i svašta, realno ti više i ne znaš šta ćeš učiti. Ispit je na engleskom i koncipiran je od 7 disciplina. Da se razumijemo, tu su i pitanja iz opće kulture za koja sam pomalo imao i sreće da sam bio upoznat upravo sa stvarima koje su me dopale.
Inače, najbolje mi leži sama degustacija i blind tasting. Imao sam sreće da sam u životu dok sam slagao vinske karte u hotelu imao prilike puno vina probati. Učiš, degustiraš i nekako ti to sve skupa na kraju sjedne na mjesto, dogodi ti se klik. Jasno je da se uvijek nešto pogriješi, ali recimo godinu, podneblje od kuda dolazi vino i stilistiku netko sa puno utakmica u nogama već bi trebao znati prepoznati.
Gdje sad radiš?
Sada radim za Dvorac Belaj i stvarno vjerujem u taj proizvod. Mi smo istočni dio Istre, bijele zemlje, jedini smo Chateau tip vinarije. To bi značilo da je to gospodarska zgrada u našem slučaju dvorac, oko kojeg su nasadi i tamo se vrši i vinifikacija, odležavanje vina i početak naše distribucije. Dvorac Belaj ima uistinu bogatu povijest.
Vinska regija koju bi volio posjetiti, a nisi imao prilike?
Argentina. Vrh na 3100 metara da vidim najviše vinograde na svijetu.
Imao sam jedan blind tasting prije 10 dana, Torrontes je bio iz Salte. „Skinuo“ sam ga da ga nikad u životu nisam prije pio. Prvo sam promijenio mišljenje jer nisam vjerovao da su kolege išle nabavljati baš to vino, ali me odmah vuklo na novi svijet. Eksplicitan mango, eksplicitan tropik, beskrajna svježina, beskrajna mladost. Na kraju se pokazalo da je onaj moj prvi dojam bio ispravan, što je često tako.
Šampanjci, bijelo, crno?
Nema preferiranja. Da si mi navela i slatka i polusuha, definitivno nema preferiranja. Jednostavno ja svakom vinu pristupam afirmativno, naravno, ukoliko je vino tehnički ispravno.
Ne pokušavam ga penalizirati.
Gdje se vidiš u budućnosti?
Sigurno u svijetu vina!
Takvog sam duha da živim dan za danom, prihvaćam i rješavam stvari i poslove u toku. Nekad se probudim i do podne se riješi poslova kao nekad u par dan, nekad bude loš dan. Ono što je sigurno da ću nastaviti raditi na sebi i svome znanju. Ne prođe dan da 2- 3 sata ne provedem u nekom učenju, čitanju nečega novog.
Šta se tiče vina i učenja moraš imati oko sebe tim ljudi, ja sam svom timu koji je mene pripremao za ASI beskrajno zahvalan. To su ljudi koji te tjeraju da ideš naprijed, dižu te kada ti malo kloneš, serviraju ti vina za degustaciju….
Bez dobrog tima definitivno nema ni velikih rezultata.