Naš univerzalni jezik je pozitivna  energija, za to ne postoje granice niti barijere.

Pozitivni i puni energije smo zato jer dolazimo iz najljepšeg i najbogatijeg kraja na svijetu, kako pejzažom tako gastronomijom i ljudima.

Iskoristili smo kišni dan za kratku kavicu sa Nikolom Peršićem , frontmenom grupe Koktelsi. Kako se opušta, gdje voli jesti… Od svega pomalo u nastavku. Grupa Koktelsi je već odavno poznata na području Primorsko –Goranske županije, a otprije par godina i cijeloj hrvatskoj javnosti. Njihove pitke, lagane i zabavne note, teško vas ostavljaju ravnodušnima, osobito u ljetnom mjesecima. Super ekipa ,za super provod!

Bliže se topliji dani  i bendovi kreću pomalo na turneje. 01.05 do 15.10 je dug period nastupa, kako iskoristiš slobodno vrijeme, kako se opuštaš?

Gledam da to malo slobodnog vremena iskoristim što bolje i kvalitetnije. Nabavio sam jedan gliser i mislim da će to ove godine bit moja oaza mira. Mi na Kvarneru imamo puno otoka, uvala, super restorana i nadam se kako ću ove godine u društvu dragih ljudi uspjeti obići barem dio te naše ponude. Nekako, uvijek sam među ljudima a najteže je naći vremena za najdraže, osobito u ljetnim mjesecima. Tako da se nadam provesti što kvalitetnije vrijeme koje mi je dostupno u njihovom društvu, bez signala, sa komadom friške ribe, blitve iz vrta i maslinovog ulja i doma ispečenog kruha.

Živiš na relaciji Zagreb – Rijeka. Šta bi rekao o razlici u ugostiteljskoj ponudi u Rijeci i Zagrebu.

Rekao bi da uglavnom potražnja određuje ponudu. Volim svuda sjest i probat, nisam neki isključiv tip, osobito u vrijeme turneja , kada smo na putu i nema se vremena onda pojedem nešto  usput, ali zato u slobodno vrijeme uživam u svim ljepotama okusa i mirisa naše gastronomije, volim iskoristit lijep dan u prirodi i na moru,  odem trčat, neobavezna ćakula s prijateljima uz dobru čaše vina, tada mi cijeli život dobije potpuni smisao.

Jedem dosta i po Zagrebu, pogotovo tamo istražujemo restorane sa recimo nekom stranom kuhinjom pošto toga tu nema, isprobavam azijsku hranu svih vrsta, a i volim, pogotovo zimi, ponudu domaće kontinentalne kuhinje. Razne peke, sarme, mlince, gulaše i sl. U svakom slučaju je ponuda potpuno drukčija nego na Kvarneru i u Istri, definitivno prilagođenija tom užurbanom i urbanom načinu života.

 

Sjećam se sa nostalgijom Skalinade dok ju je držao pokojni Andrej Barbijeri… To je nekakav tip lokala koji mi leži i gdje se osjećam dobro i svoj.

Imaš nekog svog favorita , negdje gdje se osobito dobro osjećaš.

Definitivno nisam formalist i više volim ”opuštene” prostore, ne preferiram baš krutu formu visokih restorana, moj hedonizam ide prema toploj atmosferi gdje gastronomiju prati priča i dobra atmosfera osoblja sa individualnim pristupom. Ako moram izdvojit neki od restorana onda recimo da mi je riba odlična u Knezgradu u Lovranu, onako sve po domaći i jednostavno a tako dobro, a pošto najviše volim Volosko, onda definitivno  Valle Losca kao glavna baza, tamo provodim najviše vremena.  Tamo sam doma i na tom mjestu se sve te neke moje pozitivne vibracije poslože, sjećam se sa nostalgijom i Skalinade dok ju je držao pokojni Andrej Barbijeri… To je nekakav tip lokala koji mi leži i gdje se osjećam dobro i svoj. Nakon nastupa i pozornice, svijetala i buke, te ogromne količine energije koja stoji ispred mene na pozornicama, uistinu se volim opustit i provoditi vrijeme opušteno, u neformalnim druženjima s ljudima i hranom koji mi tu energiju vraćaju.

Sad će ispast kao da ih reklamiram, ali  stvarno je to Volosko mjesto “where everybody knows your name”, sjednemo na cestu ispred Valle Losce i osjećam se kao nekad naši stari koji su živjeli u tim nekim vremenim kada su uživali u životu. U pola sata skupi se tik- tak drago društvo koje u prolazu stane na dec i ćakulu, to je kategorija koja izumire, a tako nam je potrebna i zato se tome uvijek vraćam. Moglo bi se reći da mi je to nekakva baza kad sam u Opatiji.

U posljednje vrijeme puno snimate na književnom hrvatskom, što je tome razlog?

Čakavština  je moj materinji jezik na kojem ja živim, razmišljam, brojim i volim. Ali pjesme na dijalektu možemo radit samo sebi za gušt jer komercijalno od njih nema kruha, ali je to poseban gušt. Međutim,  pošto smo mi profesionalni band i tim od 15 ljudi mora svaki dan živit od toga, standardni jezik je jednostavno obaveza i potreba da bi mogli normalno funkcionirat. Pod utjecajem medija, youtuba i televizije, sve ide prema nekakvoj standardizaciji, ne samo hrvatskoj nego engleskoj, i onda ako gledamo da smo mi profesionalni bend i moramo živjet od toga, u najmanju ruku moramo snimat pjesme na jeziku poznatom svima. Moramo stvarat muziku koja je univerzalna.

Imali smo dosta prilike čitati o Vama u posljednje vrijeme , razlog je naravno Vaš nastup u emisiji ”Lijepom našom” , kakvi su Vam planovi za dalje?

Ta fora sa  nastupom u uniformama na javnoj televiziji dignula je dosta prašine, drago mi je da smo skrenuli pozornost malo na maškare i običaje ovog kraja, mada mi konstatno imamo takve projekte i trudimo se uvijek smislit nešto novo, to je u biti i taj kreativni moment i čini razliku između ljudi koji žive muziku, od onih koji ju samo konzumiraju ili ju rade povremeno.

Snimili smo novu pjesmu i spot za  CMC festival na kojem ćemo prvi put nastupati ove godine. U sklopu festivala ćemo održat i koncert, to nam je uistinu drago, jer sve češće sviramo taj dio od Zadra do Splita i publika nas uistinu lijepo prihvaća. Naš univerzalni jezik je energija i tome nema granice niti barijere.

Zapravo, time i otvaramo ovogodišnju turneju, koja počinje u maju mjesecu i traje negdje do polovice desetog.