Danas, upravo kad je proljeće sramežljivo provirilo na splitske Bačvice, boreći se s ostacima bure, bili smo svjedoci mijene na gastro sceni grada pod Marjanom. Pod radnim naslovom “50 nijansi zelene ” ugledna splitska nutricionistica Olja Martinić u uvodnoj riječi upućenoj nama, ljubiteljima dobrog zalogaja i kapljice, u restoranu Zora Bila ponovno nas je podsjetila na priču koja je svima nama važna (ili bi trebala postati), a to je zdrava prehrana. Spomenuvši listu Georga Mateljana, ‘naše gore lista’, listu 100 najzdravijih namirnica svijeta, o kojima piše u svom bestselleru, obratila je pažnju na nešto što bi svima nama trebalo zvoniti u glavi. Čak se devedeset istih nalazi u našem okruženju. Ako je vjerovati brojnim nutricionistima, najuravnoteženija prehrana svakog pojedinca upravo je ona u njegovom direktnom okruženju. Koketirajući tako s brojnim pomodnim namirnicama i hitovima zdrave prehrane, pomalo smo zaboravili i na plodove naših vrtova, naših polja, naše Dalmacije.
Dalmacija je sama po sebi kolijevka sunčanih sati i ne može nego oploditi svakog tko u njoj obitava ili samo na kratko svrati. Njen krš može biti nemilosrdan, njena bura možda pustoši ali Dalmacija sve to vrati, u pijatu, u čaši, u suncu.
Vodeći se tom dalamatinskom dušom naši predivni domaćini iz Zore Bile, Sandra i Dane, priredili su rapsodiju okusa u pet slijedova koju su dodatno oplemenili odabranim vinima od ekipe Winebox-a. Moja bolja polovica i ja još uvijek smo opijeni okusima jadranske tune, orzota od škampi, mladicama prvih divljih šparoga zalivenim lepršavim Debitom. Dalmacija koja vješto koketira s Azijom u obliku tuna sashimija, Dalmacija koja old school pancetu, jaja i šparoge maskira u fine dining zalogaj. Cijela atmosfera se dodatno ugrijala tek otvorenim magnumom iz kojeg je Plavac mali pokazao sve ono što može biti. Dalmatinski pionir, moćno vino punog tijela s elegancijom i ozbiljnošću koja može parirati odležanom steaku. No što bi to sve bilo uz sav taj ‘šušur’ i dobro raspoloženje, što od spize, što od vina, da naša Sandra ponovno, po tko zna koji put, nije nadmašila samu sebe napravivši desert kojeg smo prekrstili u ‘savršenstvo u pjatu’. U toj simbiozi, u kojoj ništa ne strši već u savršenom suživotu žive svi ti okusi, čekajući nestrpljivo postati nečiji zalogaj za kraj, kad si već pun, ali desert ionako ne ide u želudac, već direktno u dušu. Njime smo stavili točku na i zalivši je koktelom od pjenušca Grabovac i likera od limuna iz srca Imotske krajine.
I što reći na kraju, osim da je ovakav ručak čista poezija, ona katarzična, koja nadahnjuje i pročišćava, poljubac Dalmacije za početak proljeća.
Giuliano & Vedrana