Riječka placa, privlačna i kad se nema potrebu baš ništa kupiti
Svi se divimo tanjuru što sublimira gastronomsku posebitost, umijeće nekog vrhunskog chefa. I tako zaneseni doživljenim, za oko i za nepce, ne sjetimo se prizvati u sjećanje mjesto gdje sve počinje. Tržnicu.
Svaki dobar chef u pravilnim intervalima, kad ga njegova nabava animira, kad mu dojavi kako se pojavila neka od sezonskih namirnica ili je ribarnica prepuna, a i iz Makedonije su stigli neki zanimljivi začini, posjećuje – placu. Kad su pak takva mjesta u pitanju, Riječka placa je jedna od raskošnijih. I ne samo po pitanju ponude, njezini su paviljoni zanimljivi arhitektonski iskoraci tako da ju s pravom, posebno kad je riječ o ribarnici, možemo smatrati jednom od najljepših u ovom dijelu Europe.
Da, žao nam je samo što na njoj nema još više autohtonosti, proizvoda koji su proizvedeni u neposrednoj blizini. Šo, baš kao kumice na zagrebačkom Dolcu, na njoj ne prodaju gromiške mlikarice ili goranske sirarice. No, i bez toga – raskoš. Pa i povoljne cijene. Jer kad se škampići mogu nabaviti po osamdesetak kuna, kad ima jako dobre blitve ili broskve po desetak kuna, ili kad nas zavede prvo proljetno cvijeće – raskoš. A povoljno. Baš kao i lički krumpir, zdrav i jedar po pet kuna.
Da, tamo gdje sve počinje. Ili barem drugi korak svakog početka: ipak je onaj pravi prvi – na njivi, vrtu, u morskim dubinama. Riječka placa. Ugodna čak i kad se nema potrebu baš ništa kupiti.